Pas je veći prijatelj čovjeku nego li što je čovjek to sam sebi

O tome koliko psi utiču na nas i koliko nam ustvari pomažu u životu, saznali smo iz razgovara sa stručnjakom, Nedimom Šutom.

Ljudi su imali specijalan odnos sa psima stoljećima te se s razlogom nazivaju čovjekovim najboljim prijateljima. Nije poznato kada su prvi put ljudi počeli pripitomljavati pse da budu kućni ljubimci, ali se pretpostavlja prije 10.000 – 30.000 godina. No, bez obzira kada su ljudi prvi put stupili u interakciju s vukovima, taj susret je otvorio put međuvrsnom druženju. Ne znam zašto su se ljudi i vukovi 'udružili', ali kada je taj odnos uspostavljen ljudi su brzo počeli birati najdruštvenije vukove – vukove koji su najviše odgovarali karakterističnom psećem ponašanju. 


Poznato je da su i ljudi i psi veoma društvena bića, tako da je ovo partnerstvo obostrano korisno. Dok psi smanjuju brige svojih vlasnika i čine da se osjećaju sigurnijima, ljudi njeguju i brinu o svojim psima. Životinje igraju važnu ulogu u životima mnogih ljudi. Tako da osim što pomažu slabovidnim osobama, psi mogu također biti obučeni da otkrivaju napade, koriste se u terapijama te u fizičkoj rehabilitaciji kako bi pomogli pacijentima da se oporave. Pored svih ovih načina na koje psi pomažu ljudima, oni su također odlični suputnici, što svakako utiče na našu kvalitetu života. 


O tome koliko psi utiču na nas i koliko nam ustvari pomažu u životu, odlučili smo razgovarati sa stručnjakom. Nedim Šuta je doktor bioloških nauka, specijalista za ponašanje životinja i ljudi, biheviorista, internacionalni kinološki studija, te Viši asistent na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Poznatiji po svom Instagram imenu @dr.wolf_ , često je viđen sa svojim psima koji su porijeklom s raznih strana svijeta. Ono što svi oni imaju zajedničko jeste da su Američke akite, tako na fotografijama možete vidjeti šestogodišnjeg Bumblebeeja koji nam je došao iz Rusije, te petomjesečnog Mufasa s Havaja. Pored Američkih akita, vlasnik je prvog psa pasmine Shiba inu u Bosni i Hercegovini, imena Lava koja je bila inspiracija za kolekciju kućnih kreveta za pse (Lava the pet collection). U nastavku upoznajte Nedima, pročitajte stručno mišljenje o odnosu pasa i ljudi, kako utiču na naše mentalno zdravlje, te mnogo više. 




Kao netko tko je upisao mikrobiologiju, a nedavno doktorirao u oblastima bihevioralna biologija, filogenija i zoologija, da li vam je drago što ste učinili taj korak i prešli s mikrobiologije na zoopsihologiju?


Mikrobiologija kao grana biologije je, u mojoj adolescenciji, pružila dozu nedodirljivog i mističnog koja je mom temperamentu u tom periodu bila strahovito zanimljiva. Odlično se sjećam vremena kada sam danima sjedio za mikroskopom istražujući ćelijske strukture bakterija. Opčinjen ljepotom velikog koje je utkano u tako malo, ipak nisam mogao dekodirati konačnu suštinu koja bi se uklopila u neku moju sliku života. Falile su mi emocije u svemu tome. Jednostavno nije ih bilo. 


Profesor Suvad Lelo, koji je i danas moj mentor, istaknuti je zoolog u naučnim krugovima i čovjek koji je preusmjerio putanju mog života. Smjesta je prepoznao moju osobnost i, tvrdio je i tada i danas, urođeni talent za razumijevanje životinjskih emocija. Sjajnim pedagoškim i naučnim pristupom mi je odškrinuo vrata bihevioralne biologije. No, ključni trenutak koji me je odredio - profesionalno i privatno -  je trenutak u kojem sam izgubio svog prvog pravog prijatelja, psa Sammyja. Sjećam se dana kada je odlazio, kiše i tog pogleda i suza koje su se slijevale niz bijelu njuškicu. Tada sam shvatio da životinjske emocije stvarne, opipljive i žive i nemjerljivo čistije od naših, ljudskih. Stoga, danas nemam žal za mikrosvijetom, dapače svjestan sam da je i to bio dio puta pomoću kojeg sam doživio vlastitu ekspanziju i postao bolja verzija sebe.



Tijekom vaših godina na fakultetu, učili ste mnogo o psihologiji ljudi i pasa. Objasnite nam malo kako ljudi i psi funkcioniraju zajedno.


Ako gledamo kroz historiju, veza između pasa, pa i mačaka, s ljudima je uvijek postojala. Jasno je da je utjecaj kućnih ljubimaca na mentalno zdravlje čovjeka ogroman, upravo zbog mogućnosti razmjene emocija. Svi znamo neobične priče o nama bliskim životinjama. Svaki vlasnik kućnog ljubimca je mjerodavan tumač osjećanja svojih ljubimaca i benefita koji ima od njih. Međutim, društvo u kojem živimo nerado raspravlja o tome, osim kao o sentimentalnoj zabludi i antropomorfizmu. Za razliku od životinjskih, ljudske emocije su često suzdržane, inhibirane različitim utjecajima. U odnosu na ljude, kod životinja je pristup emocijama izravan. Zadovoljite li mačku ona će presti i prisloniti se uz vas. Pas maše repom i doima se iskreno sretnim što vas vidi, mnogo više od bilo kojeg čovjeka bez obzira na vašu prirodu odnosa. Spoznaje o vlastitim osjećanjima jedan su od načina kojim možemo prosuditi osjeća li i životinja nešto slično. Stoga odgovorno tvrdim da je odnos između ljudi i životinja simbiotski baziran na emocijama kao subjektivnim iskustvima. Životinje nam pomažu da se vratimo izvoru i prirodi iz koje smo evoluirali.



Kažu da su psi čovjekovi najbolji prijatelji. Kako to objašnjavate sa stručnog gledišta?


Tu rečenicu smo svi mnogo puta čuli, ali nisam siguran da smo baš i razumjeli. Ja bih više rekao da je pas veći prijatelj čovjeku, nego li što je čovjek to sam sebi, upravo zbog benefita i energije koju dobijamo od tih čupavih stvorenja, a i onoga što mi njima dajemo nazad. Međutim, u ljudskoj je prirodi da se ljudi često ponašaju kao da je nešto što nije poput nas manje vrijedno poštovanja od onoga što jeste. Stoga, kada prestanemo stigmatizirati i odvajati sve ono što je drugačije od nas samih, uključujući i životinje, tek tada ćemo moći pružiti ruku našim evolutivnim rođacima. To će, bez dvojbe, za izravnu posljedicu imati dublju emocionalnu vezu među nama samima, za bliskost i sudjelovanje u sferi osjećanja, i tek tada ćemo dobiti materijalnu potvrdu pravog prijateljstva pasa s ljudima.




Često vidimo pse koji su životinjska kopija svojih vlasnika. Možete li nam objasniti kako dolazi do toga ili je to čista slučajnost?


Apsolutna istina! Psi imaju mogućnost skeniranja ljudskog mozga, kao i preuzimanja modela i obrazaca ponašanja od ljudi. Prema Darwinovom modelu evolucije sve što povećava mogućnost preživljavanja ima selektivnu vrijednost. Stoga fizička, emotivna, i psihološka sličnost pasa sa svojim vlasnicima uz mogućnost ispoljavanja emocija potiče adaptaciju i ponašanje preživljavanja. Ništa, sa sigurnošću vam tvrdim, nije slučajno.



Kao stručnjaka u treniranju pasa, moramo vas pitati kada je najbolje početi s dresurom pasa? Da li je ikada kasno (misleći na njihovu dob)? I u čemu je tajna pravilnog odgoja?


Sam proces socijalizacije predstavlja navikavanje ili prilagođavanje okolini. U prirodnom okruženju biti prilagodljiv znači biti emotivno distanciran od bilo čega neobičnog, a zatim se oprezno nastaviti približavati. Psi inače funkcioniraju tako što izbjegavaju nepoznato, jer su svjesni da pretjerana želja može rezultirati izlaganju opasnosti, i samim tim po život opasnim situacijama, što svakako instinktivno žele izbjeći. Ne smijemo zaboraviti da instinkt i produženje vrste za njih su ipak najvažniji. 


Kod pasa kritični period adaptacije je u periodu od trećeg do petog mjeseca starosti. Stoga, sa socijalizacijom i dresurom štenadi treba početi između 8 i 11 sedmice starosti. Štenci koji nisu dovoljno socijalizirani u tom periodu, ili im je uskraćeno izlaganje okolini, često razvijaju devijacije u ponašanju koje je kasnije teško ispraviti. Tajna pravilnog odgoja je u razumijevanju psećih emocija i naravno u ljubavi koji im pružamo. Socijalizirati, odnosno odgojiti psa znači postepeno i sistemski izlagati štene različitim ljudima, djeci, zvukovima, dodirima, drugim psima i životinjama. Socijalizirati znači također pripremiti psa da se u većini svakodnevnih životnih situacija osjeća ugodno i ne pokazuje strah. Stoga mogu odgovorno reci da je cilj socijalizacije odnosno cilj samog odgoja jeste razvijanje samopouzdanja i povjerenja, uz preduslov da budu voljeni.




Zašto je dresura bitna, bez obzira na veličinu psa?


Sama dresura kao metoda socijalizacije i prilagodbe pasa je jako važna jer  sam vlasnik dobija spoznaje i inpute o realnim psihofizičkim potrebama njegovog ljubimca, naravno ako govorimo o etički prihvatljivim metodama bez upotrebe fizičkog kažnjavanja. U procesu dresure od izuzetne je važnosti znati kako prepoznati znakove stresa i straha kod mladog psa ili šteneta. Ako ih ignoriramo ili ne prepoznajemo, te psića neprestano izlažemo situacijama s kojima se on ne zna i ne može nositi razvijamo kod našeg ljubimca veći stepen nervoze, strahova, što gotovo uvijek za posljedicu ima agresivno ponašanje. Psi, slično kao i ljudi, vizuelno percipiraju okolinu, iako komuniciraju putem mirisa i okusa pa i vokalno, njihovo glavno sredstvo komunikacije su tjelesni signali. Stoga su vlasnici dužni da ih tome nauče.



Kakav je uticaj kućnih ljubimaca, tačnije pasa na naše mentalno zdravlje?


U dostupnoj naučnoj literaturi je već odavno poznato da kućni ljubimci pomažu ljudima koji boluju od ozbiljnih mentalnih bolesti poput depresije, šizofrenije, bipolarnog poremećaja i slično.  Psi i mačke pružaju ljudima osjećaj "ontološke sigurnosti", odnosno osjećaj stabilnosti, kontinuiteta i životnog smisla. Nekako sam kroz svoj naučni rad shvatio da su životinje generalno puno brže savladavaju testove bezuslovne ljubavi što nama ljudima, priznat ćete, baš i ne polazi za rukom. Kućni ljubimci pružaju osjećaj podrške, ublažavaju brige, usamljenost i tugu. Za razliku od ljudi psi i mačke nikada ne osuđuju, prihvataju i podržavaju bezuslovno, što ljudi često ne dobijaju od porodice ili društva. Pored toga, psi svoje vlasnike prisiljavaju da ostanu povezani sa spoljnjim svijetom i uključe se u socijalne kontakte i fizičke aktivnosti, zadržavanje osjećaja dostojanstva, posebnosti i egzistencijalnog smisla.



Možete li se malo osvrnuti na razliku u odnosu sa psima kod nas i u drugim državama?


Pa generalno velikih razlika nema. Ono što smatram generalnim problemom jeste da suvremeni čovjek gotovo sve, naposljetku i kućne ljubimce, uzima zdravo za gotovo. Kada ste stalno tu za nekoga, kao recimo pas za čovjeka, onda čovjek navikne na toi počne prisustvo svog ljubimca i stvarnu dobrobit koje dobija od njega uzimati zdravo za gotovo. I nekako mu nakon nekog vremena postane normalno da je ljubimac tu i da će uvijek biti tu pružati bezuslovnu ljubav. To se podrazumijeva. No, zašto bi se podrazumijevalo? Zašto bi bilo uredu uzeti ikoga zdravo za gotovo? Svaki odnos, pa tako i prijateljski odnos između čovjeka i psa je kao cvijet: ako ga ne zalijevate, ne potrudite se, on će nedvojbeno uvenuti. Oživljivanje umrlog odnosa je puno teže od njegovog održavanja.




Koja bi bila univerzalna stvar koju biste voljeli da svi vlasnici pasa znaju?


Imati psa ili bilo koju drugu životinju u svom domu znači imati i obavezu koja zahtjeva vrijeme i posvećenost. Stoga svaki potencijalni vlasnik ili vlasnica treba to imati na umu prije samog nabavljanja životinje, bilo da se radi o kupovini ili udomljavanju. Energija i ljubav koju donose psi u jedno domaćinstvo ili život je neprocjenljiva. Nikada i nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da neko kupi ili udomi psa ili mačku, pa ga nakon nekog vremena izbaci na ulicu. Takvo ponašanje je licemjerno, bahato, nedopustivo. Svaki potencijalni vlasnik ili vlasnica treba imati izbor da nabavi čistokrvnu pasminu ili da udomi već napuštene pse, ali nikako da se na krajnje neodgovoran način prestanu brinuti o njima. Ovo bi svakako bio poziv svima koji imaju mogućnost da udome životinje i na pragu nadolazećih dana osigura dom i ljubav za naše krznene prijatelje. Stoga, svim budućim vlasnicima pasa preporučujem da izaberu psa prema ličnim afinitetima, s tim da uvijek moraju imati na umu  da se radi o živom biću koji u njihovom domu treba biti ravnopravni član porodice. Uz obostrano zadovoljstvo.



Dan sa psima je najbolji način za provesti dan, pogotovo za velike ljubitelje pasa, zar ne? Kako izgleda vaš standardni dan?


Kao i svakom čovjeku, tako i meni svakodnevne obaveze uzimaju mnogo vremena. Stoga se trudim svakog dana ustati ranije i prije svih obaveza odvojiti vrijeme za sebe, pse i mačke. Uz  moje ljubimce sam shvatio da sve što radim profesionalno su samo uloge koje igram, od rada sa studentima, klijentima, i to su uloge samo u tom trenutku. Te uloge donose nova iskustva i one su isključivo moja refleksija. Sve ono vrijeme mimo toga je posvećeno dragim ljudima koji su blizu mene i mojim dragim čupavim  prijateljima. Nekada su to šetnje na okolnim izletištima, nekada je to bijeg iz grada, a ponekad i rad na projektima koji doprinose razviju našeg društva što mi, iskreno, pruža posebnu satisfakciju.



Šta je najteži dio vašeg posla?


Nema ga. Svi izazovi na koje nailazim su samo stepenice više koje vode u ekspanziju i neko više dobro.



Koliko znamo, vlasnik ste šest pasa. Recite nam nešto o njima.


Trenutno u našoj uzgajivačnici sretno živi devet pasa. Cody, Bumblebee, i Mufasa naši dragi momci koji ponosno brane boje naše zemlje na prestižnim kinološkim manifestacijama širom svijeta. S nama su i Sophie, prva američka akita koja je došla u našu zemlju, i njena kćerka Conchita. Prije dvije godine timu Dr. Wolf su se pridružile dvije prekrasne ženke iz New Mexica (SAD) Havanna i Audi. Aruba naša najmlađa ženka, nas svakodnevno uveseljava svojim nestašlucima. Ipak, titulu najveće zabavljačice cijelog tima Dr. Wolf pripada Lavi, prvom psu pasmine Shiba inu u našoj žemlji, koja pored toga što je ljubimica svih nas - pa i pasa, ima svoju kolekciju krevetića za spavanje i igračaka inspirisana njenim likom i djelom. Lavu od milja zovemo Influenserka jer svojim fotografijama na društvenim mrežama oduševljava na stotine ljubitelja ovih krznenih stvorenja. Moram još napomenuti da pored pasa s nama žive dva prekrasna mačka, Mjaut i Sheldon, kojima smo ulicu zamijenili našim domom. Ravnopravni su članovi ove vesele porodice.




Mislim da je očigledno koja rasa pasa vam je omiljena. Zašto baš američa akita?


Pa recimo jedna od dražih, mada ne volim grupisanje niti odvajanje bilo koje vrste, tako ni rasno. Ali mogu reći da su mi Akite ukrale srce i rasplesale dušu. Ako je dragi Bog poslao anđela na Zemlju, onda je to Akita. Biće s tijelom medvjeda, snagom konja, srcem lava i pogledom srne.