Dejan Kukrić: Televizija je okrutan posao, ali jedini koji mogu da zamislim

Dejan Kukrić je zasigurno jedan od najomiljenijih nam TV lica, a crveni tepih Sarajevo Film Festivala je nezamisliv bez njega i njegove suvoditeljice Maje Čengić.

Dugogodišnji je urednik Zabavno i muzičkog programa BHT 1, urednik i voditelj emisije „Konačno petak“, no pored šarmantnog stava i odličnih voditeljskih sposobnosti, Dejan je prepoznat i kao muškarac sa stilom. S Dejanom smo razgovarali o njegovim počecima u novinarstvu, groomingu i modi.


Kada se rodila ljubav prema novinarstvu?

Moja fasciniranost medijima, radiom i televizijom počela je valjda od trenutka kada sam se počeo zanimati za svijet oko sebe, znači zaista od ranog djetinjstva. Moje igračke su bile radio-aparat i kasetofon, to ove mlađe generacije i ne znaju kako izgleda i znam da sam čak snimao neke svoje emisije. Napravio bih improvizirani studio u svojoj sobi i sa dva uparena kasetofona i mikrofonom „pravio svoj program“. Moja mama čak negdje ima te kasete, ali ne bih imao hrabrosti da to sada poslušam. Kasnije, u toku osnovne škole učestvovao sam u nekim dječjim emisijama Radio Sarajeva, ali prve prave korake u svijetu medija, konkretno televizije, napravio sam u osmom razredu osnovne škole, kada sam skroz ozbiljno radio u emisiji „Impuls“, programa za mlade Televizije Beograd. Nakon toga taj „virus“ je valjda zauvijek ušao u mene i od tada praktično nikada nisam napustio medije. Od radija, televizije, preko studija televizijske i filmske režije…evo sve do danas, tu gdje sam.


Šta te može iznervirati na poslu?

Neprofesionalnost i površnost. 




Opiši nam jedan svoj radni dan.

Prednost ovoga posla je upravo u tome što svaki radni dan skoro nikad nije isti. Ne znam kako bih mogao raditi neki posao koji je tako monoton. Uglavnom dan mi počinje kafom i radnim sastancima u televiziji, prije svega u Zabavnom i muzičkom programu BHT 1 kojim i rukovodim kao odgovorni urednik zadnjih četrnaest godina. Ta kreativna interakcija sa kolegama je za nas televizijske profesionalce od izuzetne važnosti. Ako je to petak, pa radimo emisiju „Konačno petak“, dan počne oko 10:00 kada odabirem odjevnu kombinaciju za emisiju, potom žurim na televiziju gdje nas čeka slaganje „košuljice“ emisije, dogovori sa ekipom i gostima, pisanje scenarija, finalna montaža, make-up, mali predah i u 17:30h idemo live u program. Dan se završava oko 20:00h kada konačno mogu reći da je i meni…konačno petak. I još uvijek imam osjećaj da je dan prebrzo prošao. Opet.


Sastavni dio posla kojim se baviš je i komunikacija s poznatim. Tko je od njih ostavio najbolji dojam na tebe?

Pa uvijek su najveće zvijezde najjednostavniji ljudi. Ovi drugi, wannabe, oko njih je sve lažno. Zaista, tokom svih ovih godina imao sam priliku da srećem i budem u neposrednom kontaktu sa brojnim slavnim ličnostima. Od Angeline Jolie, Brada Pitta, Roberta De Nira… do skoro svih ex YU zvijezda, glumaca, pjevača, javnih ličnosti. Znate, mnogi od njih imaju velike, zvjezdane karijere i nekako očekujete da budu distancirani ili nepristupačni. I onda se iznenadite da su to obični, dragi i pristupačniljudi koji isto takocijene i vaš rad i profesionalizam. Mogu pobrojati mnoge…od Zdravka Čolića, Dine Merlina, do jedne Charlotte Rampling ili Tereze Kesovije.



Neki novi projekti u najavi?

Pa zapravo i da. Radim na jednoj novoj emisiji koja bi trebala da bude također dio nove programske sheme naše javne televizije, ali ne smijem Vam otkrivati detalje. O tom, potom, ali biće uskoro.


Šta je za tebe uspjeh?

Ljudi svoj uspjeh obično mjere u usporedbi s drugima, ali ja mislim da je pravi uspjeh zapravo ono što postignemo vlastitim potencijalom i to u mom slučaju mora biti povezano s nekim ciljevima koje sam sebi postavio. Uspjehom smatram i samo putovanje prema tom cilju. Ja mislim da sam za ovih svojih skoro 40 godina ostvario vrlo uspješnu profesionalnu karijeru, bez mrlje i na to sam vrlo ponosan. I idem dalje. Nikada nisam poželio da odustanem. Teški dani nisu nikad baš tako teški. Televizija je okrutan posao. Ali jedini koji mogu da zamislim.


Da li si ovisan o društvenim mrežama?

Pa ne bih rekao da sam ovisan, ali uhvatim se da nekad provodim previše vremena online. Trudim se da to ispravim u korist recimo šetnje ili vožnje bicikla.


Koliko je danas bitan izgled u poslu kojim se baviš?

Važan je, ali ne i presudan. U ovom poslu morate imati taj X faktor, „ono nešto“. Bez toga, izgled vam možda može pomoći, ali kratkoročno. Mlađima je, rekao bih, izgled važan, ali meni su iz današnje perspektive bitnije druge stvari. Ja sam dugo na televiziji, u dvadesetima sam katkad bio i nesiguran, a u tridesetima i na pragu četrdesetih gledaš da se osjećaš dobro onakav kakav si. Godine su mi donijele iskustva - dobra i loša, oblikovale me u osobu kakav sam danas. Daju mi zrelost i sigurnost. Dobra energija, šarm, lijepi maniri, vaspitanje…to gledaoci prepoznaju i cijene, njih ne možete prevariti.


Koliko pažnje ti posvećuješ svom izgledu?

Pa to kod mene varira. Bilo je vremena kada je to izmicalo kontroli i moram priznati da uopšte nisam ponosan na te periode. Danas je to potpuno drugačije, shvatio sam da mi je dobro kada se osjećam lakše, promijenio sam prehranu, treniram, vozim bajk i posvetio sam se sebi.




Pratiš li modne trendove?

Ne znam da li se nosim u trendu. Nosim ono u čemu se dobro osjećam. Bitno mi je da mi je udobno i da me odjeća ne sputava. Ne nosim nešto zato što je to u trendu, nosim stvari koje mi se dopadaju. To može biti obična bijela majica, jeans i patike, odijelo ili neki dizajnerski komad u kombinaciji sa svakodnevnom jednostavnom odjećom. Podjednako volim i casual i malo formalniji stil.


Kako bi opisao svoj stil?

Klasičan. 


U čemu se osjećaš najudobnije?

U jeansu, patikama, majici i bomber jakni. Volim da nosim košulje i sakoe također. U njima se osjećam dobro.


Bez kojeg modnog dodatka ne krećeš na put?

Naočale…koje su u mom slučaju i više od modnog dodatka.


Znaš li da kuhaš?

O da. I pozivam vas da svratite na večeru.